Skitača
From Croatia
Skitača je malo mjesto u Istri. U istočnom dijelu Istre - Hrvatska - na jugu Labinskog poluotoka, s čije zvisine puca široki vidik na plavi Kvarnerski zaljev, na blagoj nizini zaštićenoj od bure, između 4 planinska vrha – Goli – 536 m, Oštri 531 m, Brdo - 475 m i Orlić - 470 m smjestilo se selo Skitača ili Skitaca. Sa rubova tog sela otvara se pogled prema Medulinu, Puli i Veneciji. Otocima Veli Lošinj, Mali Lošinj, Cres, Krk. Velebitu, Gorskom Kotaru, Rijeci. Ispod tog sela nalazi se cijeli Kvarnerski zaljev, jedan od najljepših zaljeva Jadranskog mora. Na drugoj strani pogled seže do vrha Učke - najviše istarske planine, starih gradova Labina i Plomina i razvedenih obronaka kontinentalne Istre. Selo Skitaca je danas skoro napušteno u njemu stalno žive tek 4 čovjeka iako ga svakim danom posjećuje sve više izletnika i hodočasnika tokom cijele godine. Skitaca je danas zaspala ljepotica gdje civilizacija nije ostavila svog dubljeg traga, stara arhitektura, kuće zidane u kamenu, suhozidi i staze u kamenoj goleti okružene tišinom, svježim zrakom i predivnim pogledom čine ljepotu koju treba vidjeti i osjetiti.--Ornela 17:52, 21. siječnja 2009. (UTC)
Contents |
Skitača - fotografije
- Podrži nas i stavi fotografije grada/mjesta Skitača (moraš biti registriran kako bi stavio/la fotografije ).
- Još fotografija grada/mjesta Skitača
Kako doći do grada/mjesta Skitača
- Do Skitace se može stići kružnom asfaltiranom cestom koja kreće iz Labina u pravcu mjesta Koromačno. Skitača je udaljena od Labina cca 15 km. Do nje vode i označene planinarske i biciklističke staze. Od Labina do Sitace je 4 sata hoda. Skitača.
Ovdje se nalazi Skitača
Koristi miša i tipke +/- lijevo za navigaciju unutar karte grada/mjesta Skitača.
Skitača – povijesni pregled
- Prema tvrdnjama poznatog i priznatog labinskog povjesničara Hermana Stemberger-a (1884.- 1971.) Skitaca je nastala u isto vrijeme kada i Šušnjevica a to je bilo 1460. godine. Dio karavane Istrorumunja koji su bježali pred Turcima sa Balkanskog poluotoka prema Zapadu odvojio se i na ovoj prelijepoj uzvisini stvorio selo. Ime Skitača je vlaškog porijekla a dolazi od riječi »skitnja« – označava ljude koji se sele – skitaju. Selo se razvijalo kroz stoljeća. Vrhunac razvoja doživjelo je između dva svjetska rata u prvoj polovici 20. st. kada je u njemu živjelo 350 ljudi. Tada je Skitaca imala prodavaonicu živežnih namirnica, trafiku, gostionicu, osnovnu školu. Žitelji Skitace su se bavili poljoprivredom naročito stočarstvom, najviše uzgojem ovaca i koza kojih je tada bilo u selu cca 1500 - pravili su izvrsni ovčiji sir. Bili su izvrsni ribari i moreplovci. Nakon 2 svj. rata- 1945. selo počinje propadati- ljudi odlaze prema većim urbanim centrima Istre a najveći dio njih emigrira u USA, Kanadu, Australiju. Danas je selo prazno. Posjećuju ga izletnici i hodočasnici. Skitaca je i planinarski centar, naime u centru sela se nalazi planinarski dom. --Ornela 17:52, 21. siječnja 2009. (UTC)Skitača.
Skitača – što treba posjetiti
- Crkva Sv. Lucije
1616. usred sela Skitace sagrađena je crkva posećena Svetoj Luciji. 1632. Venecija šalje svog providura za Istru i Dalmaciju Antonija Civrana koji u dogovoru sa pulskim biskupom Lozomenom osniva 4 nove labinske župe, među kojima i Župu Svete Lucije u Skitaci. Bila je sagrađena kao mala kapela sa ulazom na stražnjoj strani, na mjestu gdje su danas postavljena dva zvona na kamenoj ploči Župna crkva Svete Lucije sadašnji oblik dobiva 1924. godine kada se dograđuje i obnavlja za vrijeme župnika Ivana Studenčića koji je bio rodom sa otoka Cresa. U narodu postoji sačuvana priča kako su žitelji Skitace ukrali Labinjanima oltar za svoju crkvu. Skitacani su se potužili labinskim sakristanima kako nemaju oltara za obnovljenu crkvu. Tada su im Labinjani obećali darovati jednoga koji u Labinu nije bio u upotrebi pod uvjetom da se to ne sazna. Tako su Skitacani došli noću sa volovskom zapregom po njega. Putovali su cijelu noć i u svitanje sa prvim sunčevim zrakama novi oltar bio je u Župnoj crkvi Svete Lucije u Skitaci gdje se nalazi i danas. Kroz povijest na Skitacu se hodočastilo pješke iz svih krajeva Labinšćine pa i šire dva puta godišnje i to na »Križevo« – Sveti Križ – 3. svibnja i 13. prosinca na blagdan Svete Lucije. Tih blagdana održavala se i procesija. »Školnica« Svete Lucije ili »suze« Svete Lucije
Skitaca ima svoj fenomen, svoje čudo, svoj misterij kojeg svakog dana posjećuje sve više hodočasnika iz svih krajeva Europe i šire. Legenda koja se predaje iz koljena na koljeno već stoljećima govori da je Sveta Lucija hodajući svijetom došla do stijene na rubu sela Skitace. Umorna je sjela na stijenu gdje je i zaspala. Kada se probudila iduće jutro opazila je kraj sebe tek nastali izvor na kome je umila svoje oči. Od tada taj izvor neprestano teče a vjernici su uzimali tu vodu i milovali svoje oči, pogotovo oni koji su bili slabovidni. Druga legenda govori da je Sveta Lucija hodajući svijetom jednog dana došla na vrh »Brdo« na rubu sela Skitaca i kada je vidjela predivan pogled sa koga se vidi čitavi Kvarnerski zaljev i Venecija u daljini, da se od milosti rasplakala. Kako su suze klizile sa njenog lica tako je u zemlji nastao potok- izvor iz kojeg voda teče već stoljećima. Legende govore jedno a činjenica jeste da se svega nekoliko metara ispod jednog od najviših vrhova,- vrh Brdo- 475m. koji sa južne strane zaokružuje uzvisinu na kome se nalazi selo Skitaca, nalazi mali izvor vode koji izvire iz jedne stijene koji nikada ne presušuje čak ni u vijme najjačih žega usred ljeta kada se na Skitaci temperatura diže i do 40 stupnjeva Celzijusovih. Voda sa tog izvora se skuplja u jednom malom udubljenju u stijeni i tu je udubinu narod nazvao »školnica« U cijelom tom kraju nema nigdje niti jednog izvora vode osim tog malog izvora koji se nalazi na vrhu brda. I danas Skitaca nema dotoka vode već je svaka kuća u povijesti obavezno gradila bunare gdje se za vrijeme kiša sa krovova skupljala kišnica ili se voda morala dovoziti na Skitacu. Izvor koji izvire na vrhu brda, i ne u njegovom podnožju, svakako je fenomen kojeg je vrlo teško objasniti. Upravo zbog toga ljudi vjeruju da se radi o suzama Svete Lucije. Ljudi hodočaste i posjećuju to mjesto, tako je bilo kroz čitavu povijest, tako je i danas. Dolaze ljudi iz svih krajeva sa mirom i dostojanstvom na Skitacu hodočastiti mjesto gdje teku suze Svete Lucije. Na blagdan Svete Lucije 13. decembra održavala se i procesija. Tada bi mlade djevojke nakon svečane mise u crkvi nosile u procesiji kroz selo kip Svete Lucije do izvora gdje teku suze Svete Lucije. Za to vrijeme okupljeni narod je molilo i pjevao svečane pjesme. Cijelo to vrijeme zvonila su crkvena zvona.
Sveta Lucija – zaštitnica vida
Sveta Lucija je živjela u 4 st. u Siracusi na Siciliji u vrijeme vladara Dioklecijana. Bila je iz bogate porodice i bila je zaručena. Jednom je hodočastila grob mučenice Agate u Kataniji da bi izmolila ozdravljenje za svoju bolesnu majku. Tada joj se ukazala mučenica Agata i predvidjela joj vrlo skoru mučeničku smrt.. Odmah po povratku u Siracusu je otkazala zaruke i podjelila sav svoj imetak siromasima. Uvrijeđeni zaručnik ju je prijavio vlastima sa optužbom da je kršćanka. Takva optužba, po Dioklecijanovim zakonima koji je proganjao kršćane, je bila smrtno opasna. Zatvorili su je u tamicu, mučili su je poljevajući je vrelom smolom i vrelim uljem ali svoju vjeru nije zatajila. Osudili su je na smrt obrubljivanjem glave. Prije toga uspjela je primiti euharistiju i predvidjela je skoru smrt Dioklecijana kao i prestanak progona kršćana. Njeno predviđanje se vrlo brzo ostvarilo. Svetu Luciju su počeli štovati već u 5 stoljeću i vrlo brzo su je štovali u svom zapadnom kršćanskom svijetu. U narodu je sirakuška djevica vrlo poštovana U tradiciji narodne i crkvene pobožnosti je Sveta Lucija zaštitnica vida i vrlo često je prikazuju s pladnjom i parom očiju na njemu. Njen praznik 13. prosinac se po julijanskom kalendaru povezuje sa najkraćim danom u godini i narodna tradicija je povezala ugaslu svjetlost njezinih slijepih očiju sa najdužom noći zimskog sunčevog ciklusa. Legenda govori da si je Lucija sama iskopala oči kako bi se riješila mladića koji ju je želio zaprositi. “Lucijin kruh” su jeli svi članovi porodice i sva stoka jer se vjeruje da on štiti pred bjesnoćom. Na dan Svete Lucije 13.12. se posije pšenica koja se stavi u božićne jaslice. Na taj dan se predviđa vrijeme za cijelo ljeto jer je do Božća 12 dana koliko je mjeseci u godini. Isto tako su bili zbranjeni svi radovi na taj dan u kome se vrši probadanje, bušenje ili bodenje. I djeca su se darivala na dan Svete Lucije. Pripisivali su joj posebnu moć- Sveta Lucija bi zimskom suncu povratila snagu – svjetlost da bi moglo ponovno zagrijati promrzlu zemlju iz koje bi niknuli novi plodovi. Njena slijepost, naime prema legendi si je sam iskopala oči i anđeo joj je donio druge, ima još jedno simboličko značenje- sa suzdržavanjem dobivamo novu svjetlost novu nadu i vjeru u život. --Ornela 17:52, 21. siječnja 2009. (UTC) Skitača.
Skitača – izleti u regiji
- Hodočašćenja, planinarenja i šetnje.--Ornela 17:52, 21. siječnja 2009. (UTC) Skitača.
Skitača- sport & mogucnosti zabave
- Znaš li kakav sport i mogućnosti zabave u gradu/mjestu Skitača? Zapiši ih ovdje kako bi podržao/la ostale putnike u grad/mjesto Skitača.
Skitača - plaže
- Od Skitace do morske obale i preljepih plaža je cca 30 minuta hoda nizbrdo. Skitača.--Ornela 17:52, 21. siječnja 2009. (UTC)
Skitača – kulturna događanja
U ljetnim mjesecima smotra vina istočne Istre.--Ornela 17:52, 21. siječnja 2009. (UTC)
Korisni linkovi
| Ovaj članak je u izradi i potrebno ga je dopuniti. Vaše znanje i doprinos bi dalo veliki značaj temi Skitača. Ovdje možete ubaciti svoje dojmove i iskustva. |
